subota, 6. kolovoza 2016.

Zimnica, troje djece i preporuke

Ove godine sam se zainatila da napravim pristojnu zimnicu. Nikako ne volim, a gotovo da i ne znam, kuhati bez povrća. Zato zima zna biti nezgodan period za moje kulinarske sposobnosti.
Prvo sam malo istražila da pronađem povrće koje je ili organsko ili najpribližnije tome. Namjerno ću vam ovdje i preporučiti ljude od kojih sam naručivala povrće, voće, pekmez i ostale potrepštine za zimu, jer često i dobivam pitanje: gdje nabaviti organsku hranu. Međutim, u današnjem vremenu vam niko ništa ne može garantovati, tako da ja idem na tu opciju da dobijem što više koristi uz što manju štetu. Organizam je podešen tako da se može boriti sa mnogim otrovima, ali se puno efikasnije bori ako je tih otrova manje. Uvijek sam imala taj racionalni pristup ishrani. Ako nema organskog, ima barem ono što je upola manje štetno od konvencionalnog. Nemanje organske hrane vas ne treba odvratiti od korištenja povrća, voća, mesa. Uopće ne želim potcijeniti organsku proizvodnju, nego želim racionalizirati ono što u realnim uslovima možemo dobiti.
Prvo sam napravila zimnicu za bebu, a onda i ostale specijalitete. Za tu zimnicu sam naručila povrće iz Korpe zdravlja.



Od ostataka povrća koje nisam koristila za bebinu hranu (korijenje, veće peteljke) i vode koja je ostala od kuhanja, napravila sam povrtni temeljac, koji sam zaledila u dozama (plastične čaše). Onda sam ih povadila iz čaša i ubacila u veće vrećice za zamrzivač. Kada budem pripremala čorbice zimi, ovaj temeljac će biti odličan da dodam okuse i mirise svježeg povrća.


Dok sam pripremala hapice za bebu došla sam na ideju da pripremim domaću začinsku mješavinu, ali ne na način na koji sam to do sada radila. Ranije sam sušila povrće, nekada sam svježe povrće sjeckala uz veliku muku i to je zahtijevalo jako dugo vremena. Sada sam došla na ideju da povrće lagano prokuham, izmiksam štapnim mikserom sa malo vode od kuhanja. Onda sam to ubacila u veliku tepsiju i izravnala da bude u tankom sloju. Stavila sam u zamrzivač nekih sat vremena, pa izvadila, izrezala i onda zaledila do kraja. Razlog oakvog zaleđivanja je taj što ako pustite da se odmah zaledi nećete moći izrezati. Nakon zaleđivanja sam kockice povadila, stavila u veću vreću zaleđivanje i ponovo spremila u zamrzivač. Ovu mješavinu ću koristiti tako što ću u variva ili supe ubacivati na kraju kuhanja. Za mješavinu sam koristila korijen i list celera, peršuna i mrkvu.


Našla sam i domaći, neprskani paradajz. Od njega sam napravila najjednostavniji paradajz-sos. Vrlo mi je bitno da imam paradajz-sos zimi. Kuhani paradajz sadrži likopen, koji je moćan antioksidans. A i okus tog mirisnog domaćeg paradajza je očaravajući. Njega sam pasterizirala i ostavila u flašama. Ako imate mjesta u zamrzivaču, isti se može i zalediti u plastičnim čašama, kao što sam uradila sa temeljcem. Paradajz sam naručila od Aide Hasibović. Dobila sam ga na kućnu adresu.


Kupila sam i dobila dosta mahuna. Neke sam blanširala i zaledila, a neke sam pasterizirala u teglama sa sos-paradajzom, na prijedlog mojeg zimnica-gurua, Šehize Duraković-Salkić. Dakle, mahune sam blanširala, stavila u tegle, zalila sos-paradajzom i pasterizirala. To je skoro gotov obrok. Mojoj porodici će ova jedna tegla biti taman prigodna za jedan ručak.


E onda, naručila sam 10 kg neprskanih šljiva i pokajala se. Mislim pokajala se zbog količine, ne zbog šljiva. Njih možete naručiti od Jasne Salihović. Izmišljala sam nekoliko načina da ih pripremim. Napravila sam neku vrstu bestilja. Ukuhavala sam otkoštene šljive tako da dobijem sirupastu masu, pakovala u tegle i pasterizirala. Meni ne smeta koža od šljiva i nikada ne neuklanjam. Puna je želje i ostalih minerala i nekih vitamina.


Osim toga, htjela sam ostaviti komade šljiva ne previše ukuhane, da ostanu cijeli. Ispolovila sam šljive, stavila ih u tepsiju, posula sa malo šećera (na 1 kg šljiva - 1 šolja šećera) i stavila u rernu da prokuha. To sam nasula u tegle i pasterizirala. Boja je ostala predivna.


Naravno, nije moglo proći bez pravljenja šljivopite. I to na zdrav način. Poredala sam polovice šljiva, posula zobenim pahuljicama i dodala badema, zapekla u rerni i uživala.


Od Jasne sam naručila i jabukov pekmez. Moj srednji dječak je jedan mršavko. ubijedila sam ga da mu dajem čarobni napitak.


Napravim ga tako što u čašu tople vode stavim kašiku pekmeza, kašiku meda i ucijedim pola narandže. Time unese određenu količinu željeza, vitamina C, kao i drugih vitamina i minerala. Nema neke čarolije, ali je ipak čaroban napitak. Svi ga pijemo.


Našla sam i neprskane maline, što je gotovo nemoguće. Naručila sam ih preko Adele Čomić. Prezadovoljna sam kvalitetom. Jedan dio sam zaledila tako što sam ih stavila na tepsiju obloženu papirom u jednom sloju. Zaledila sam ih na taj način i onda ih istresla u kesu za zamrzivač. Na taj način ostanu cijele i odvojene, tako da nećete imati problema kada ih budete htjeli konzumirati.


Od voća sam još zaledila malo aronije. Moja majka je posadila 2 grma aronije pored zgrade i ubrala skoro punu veliku kantu. Zaledila sam je u malim zdjelicama, pa ću je korisitti za pripremu smoothija. 


Našla sam i odličnu tjesteninu, integralnu pšeničnu i sa heljdom. Prezadovoljna sam kvalitetom. Ne možete zamisliti da tjestenina tako lijepo miriše. Doduše, ovo možete naručiti kada god želite, nije baš da se morate sada opskrbiti za cijelu zimu. Tjesteninu sam pronašla kod Aide.


I na kraju želim da vam preporučim jaja, kao i ostale zdrave proizvode Deffedo

E sad, pošto sam sve to radila sa troje djece u kući, pravljenje zimnice je bila prava avantura. Ne, nisam se razvela, muž samo radi doktorat, tako da je oslobođen svih poslova oko bilo čega drugog. Teško  mu se kada završi doktorat, jer će mi trebati temeljiti odmor.
I da, kuća je danima ličina na bojno polje. Igračke, odjeća, djeca...na sve strane razbacani. Kuhinja kao da je rat. Ali, vrijedilo je. Traje nekoliko dana u zamjenu za sve te mirise i okuse zimi, kada bude pusto i mirno.
I na kraju moram reći ovo: ŽIVJELA KUĆNA DOSTAVA! Uštedjela mi je barem cijeli jedan dan. Svi gore spomenuti proizvođači su mi dostvili na kućna vrata.



nedjelja, 31. srpnja 2016.

Kada ti tabani utrnu - praviš hapice

Pitate li se šta oklagija radi ovih dana? Ma ništa vala. Ali zato se doktorica sprema za zimnicu. Pravo je vrijeme da pronađem zdravo (čak i ako nije 100 % organsko) voće i povrće i ostavim ga za one dane kada ga neće biti osim ako je uvezeno preko brda i dolina.
Zato sam bila u potrazi i odlučila spremiti hapice za mog malenog Temima, koji će tek za nekih mjesec-dva početi jesti hapice.
Našla sam sve male tegle sa ispravnim poklopcima koje imam. Možete i kupiti nove (što je bolje). Stavila sam ih u mašinu za suđe na najjaču temperaturu, skupa s poklopcima.


Naručila sam povrće iz Korpa zdravlja. Sve oprala, odvojila neiskoristive dijelove. Nemojte žaliti da bacite sve oštećene dijelove povrća (ili to odvojite pa na neki drugi način iskoristite), povrće koje konzervirate uvijek treba da bude potpuno zdravo.


Kuhala sam svako povrće odvojeno, blendala ga odvojeno i na kraju miksala po želji. To znači i više prljavog suđa i utrnjene tabane, a leđa više i ne osjećate.
Tegle sam stavila sve u rernu na 100 stepeni C, zajedno s poklopcima. Zagrijavala sam ih 15 minuta (proizvoljno) i sipala toplu smjesu u teglice. Malene tegle sam punila prvo zasebno pojedinačnim povrćem (samo mrkva, samo tikvica, samo jabuka itd.). Sljedeće tegle su bile mješavina sa nekim novim sastojkom, a u veće sam dodavala više sastojaka (uvijek ono što je dijete već probalo plus neki novi (npr. celer, raštika i sl.).
U najveće tegle sam stavljala i skuhane komadiće mrkve i tikvice, jer je to period kada će beba već moći i trebati da gricka komadiće, a ne samo da jede kašice.


Tegle su po veličini onako postavljane kako raste i djetetova potreba za hranom. Ispočetka će samo probati namirnice, a kasnije će postepeno zamjenjivati njegove mliječne obroke, tako da će imati potrebu za većom količinom. Ovakve kašice, nakon što ih otvorite, možete držati u frižideru 2-3 dana.
Naravno, najbolje bi bilo da uvijek skuhate svježu kašicu. Međutim, ovo je način da sačuvam svježe povrće, koje neću imati u periodu kada mi bude trebalo, a i da ga ostavim svojoj bebi kada budem morala ići iz kuće, onome ko ga bude pazio.


Kada napunite teglice kratko ih ubacite u rernu da se površina malo zapeče, pa poklopite poklopcima. Pazite, jer sve je vrelo. Opet stavite u rernu na nekih 100 C. Manje teglice možete izvaditi za 10 minuta, a onda po veličini svakih 10 minuta vadite sljedeće. Na kraju sve tegle vratite u rernu, isklučite je i ostavite da prenoći i postepeno se ohladi. Do ujutro bi svi poklopci trebali biti udubljeni u sredini, što je znak da je hermetički zatvoreno. Ako je poklopac ispupčen odmah odvojite tu kašicu jer ne želite da vam se dijete otruje.

Onda zalijepite na tegle naljepnicu i napišite sastojke koji se u njoj nalaze. Možete zaokružiti onu namirnicu koju novu uvodite, tako da znate da je vrijeme za tu kašicu. Napišite i datum pakovanja.


Ovo je moj način pasterizacije (bolje reći sterilizacije), proizvoljno i vjerovatno sa više izlaganja temperaturi nego što je potrebno. Šta da kažem, mati i još doktorica ima umjerenu germofobiju.
Na kraju sve ostavite u ostavu na tamno mjesto.


Ako odlučite da pripremate kašice na ovaj način, trebate paziti na sljedeće:
  • sve tegle i poklopci moraju biti potpuno ispravni, bez ikakvih oštećenja
  • koristite samo zdrave dijelove povrća
  • ako je ikako moguće nabavite organsko povrće (idealno je da imate svoju baštu), a ako niste u mogućnosti biće dobro i ono koje je uzgajano u kontrolisanim uslovima, sa minimalnom upotrebom hemikalija
  • ako pratite tablice dohrane, imajte na umu koje povrće će biti prilagođeno za vašu bebu
  • uz povrće ćete postepeno uvoditi žitarice, voće, meso i ostalo, pa ćete ove kašice moći miješati s tim namirnicama, a voće također možete spremati na ovaj način
  • ne zaboravite da se kuhanjem gubi vitamin C, pa čim bude spremno nemojte izbjegavati da bebi dajte svježe voće i špvrće. 
Tablica koju ja okvirno pratim je sljedeća (grupa Domaće kašice za bebe):


A od svih ostataka koje nisam stavljala u hapice (peteljka blitve i raštike, stariji dijelovi celera i ostalo), kao i od vode u kojoj sam kuhala povrće, sam napravila povrtni temeljac, koji sam zaledila i spakovala također za zimu, za nas odrasle.


O zimnici za odrasle čitajte u idućem nastavku, a ovu seriju hapica nastavljam u sljedećoj epizodi, kada nabavim biološki uzgajano voće. 


četvrtak, 7. srpnja 2016.

Drugarica pacemaker

Imam jednu drugaricu. Naumpade mi danas da je mogu zvati pacemaker. Ona pokreće stvari. Dobre stvari. Ponekad me to iznervira, jer pokrene nešto i prepusti drugima da rade, ali to pacemaker i radi, zar ne!? (Zagooglajte pacemaker :)
Dakle, ta moja drugarica (u daljem tekstu M.B.) je puna ideja, koje redovno prosljeđuje drugima, koji bi mogli da ih sprovedu u djelo. A danas je uradila nešto odlično. Povezala je dvadesetak žena, pozvala ih, okupila na jednom mjestu, upoznala ih međusobno, počastila. I to kakvih žena! Pravo brdo potencijala!
Dobar povod je bio Bajram. Rekla mi je da želi da organizuje bajramsku zabavu za žene. Ovo je bila njena pozivnica (skraćeno):


"Želim da vas pozovem na jedan damski, veseli, antistres, zdravi bajramski party.
Kad: 7/7/2016
U koliko: 18:00 do 20:00
Gdje: XXX
Uslovi:
1. dolazak obavezan
2. dobro raspolozenje
3. pripremiti bajramski poklon
4. bez muževa i djece i kucnih ljubimaca"

Napominjem kako svaka od nas, koje smo došle na druženje, ima po jedno, dvoje ili više djece. Međutim, uspjela nas je nagovoriti da svoju bandu ovaj put ostavimo u sigurnim rukama i budemo sebične par sati. Ne moram ni reći kako smo, ipak, dosta vremena pričale o majčinstvu, ali u opuštenoj atmosferi i ne zato što smo morale, nego zato što smo željele. 
Poslije je dodala da male bebe mogu doći s majkama, da ne bi morale brzo ići kući. Pa je onda dodala da mogu i veće djevojčice doći. A na kraju je dodala da mogu doći i djeca, ako baš ne budu imale gdje da ih ostave :). Ipak, imale smo nekoliko bebica na druženju, koje su ovisne o majkama, a ostalo je ispoštovano.
Većina nas smo ljubiteljice prirodnog života, samim time i prirodnog majčinstva. U toku druženja smo čule priču o porodu u kući. Moram reći kako mi je skroz bajkovito zvučalo. U tom ozračju smo dobile i poklon od Dine Dolise Dolores, jedne proaktivne žene, koja šije predivne nosiljke, platnene pelene, odjećicu, platnene uloške i svašta još.



M.B. je pravila fingerfood, a pošto se uvijek trudi da hrana bude što prirodnija, zamolila me je da joj pomognem oko osmišljavanja jelovnika. U stvari, pomogla sam joj oko sitnica, ona je to već bila dobro osmislila. Ona je bila pacemaker i za to da pokrenemo Dobre kalorije, što je jedan od boljih poteza u mom životu, a što mnogima pomaže kada je u pitanju pravilna ishrana. 


Pravile smo fingerfood, desert u čašama i aromatiziranu vodu. Po reakcijama smo mogle primjetiti da su gošće bile zadovoljne. Recepte ću pisati kasnije, jer hrana nije poenta ove priče, ali je doprinijela ovom lijepom druženju.
Najbolji moment druženja je bila jedna "igrica". Dobile smo memory kartice i svake dvije od nas koje su dobile iste kartice smo trebale sjesti jedna do druge, upoznati se i razmijeniti poklone koje smo donijele na zabavu. 



Neke od nas su se već znale, ali poslije tog upoznavanja u parovima, uslijedilo je upoznavanje svih prisutnih sa svojoj partnericom. Odlična stvar, jer se samo tako zapitate, na primjer, kako se zovu djeca osobe koju znate nekoliko godina ili šta je po profesiji, šta su joj zanimacije, ambicije, boli li je šta. Dobile smo informaciju da jednoj od nas jako treba auto za veću produktivnost, pa je jedna od ideja i da skupimo pare za kupovinu auta :).
Iz ove igre sam shvatila da je M.B. zakotrljala potencijal koji se nalazi u tih dvadesetak žena. Upoznale smo žene koje vode firme, imaju vlastite biznise, traže radnike, bave se humanitarnim radom, povezuju ljude, liječe ljude, uređuju web portale, traže posao, a većina njih odgaja ljude! I onda pomislih koliko još takvih grupa ima na raznim druženjima po našoj maloj državi! I osjetih se motiviranom da i dalje radim dobro, koliko god to bilo teško i koliko god da ima onih duhovnih vampira, koji samo kukaju kako je teško i kako se ne može.  
Spomenule smo i dobru preporuku za masažu za dame, jer kako se bolje opustiti nego uz masažu. Ako želite oprati svoje auto posjetite Stop wash autopraonicu. Ako želite računovođu, javite se XX. Ako znate nekoga ko zna njemački i želi posao, javite se XX. Ako znate vrtić koji traži pripravnika, javite se XX. I tako niz pozitivnih preporuka :)

Kad se male (ili malo veće) ruke slože - sve se može, sve se može! 

A ako vam treba pacemaker, BUDITE PACEMAKER!



nedjelja, 26. lipnja 2016.

Dječiji iftar

Naša ćerkica ove godine puni sedam godina. Odlučila je da posti nekoliko dana kako bi osjetila sve radosti ramazana. Iako nisam bila sigurna da je to najbolja ideja zbog dužine dana, nisam baš imala pravo glasa. Ona je to odlučila i nema šanse da bude drugačije. Naravno, bila je tu i mogućnost našivanja. Iskoristila ju je, ali je ipak ispostila cijelih pet dana do sada.

Pošto je tako, mi smo je odlučili podržati i učiniti te dane posta što svrsishodnijim. Glad nije bila nikakav problem, taj segment nam je bio najlakši. Ona je glad shvatila kao blagodat, jer je osjetila kako je ljudima koji inače nemaju šta jesti. Na ulici je nemoguće proći pored prosijaka, a da ona ne insistira da mu damo nešto, da sebi kupi jesti.
Još jedna velika stvar koju je naučila je da ramazanske radosti treba dijeliti, da treba dijeliti sa svojom porodicom, prijateljima, komšijama. Ne samo dijeliti materijalno, nego i sreću, blagodati, pa i tužne trenutke.
Da bismo podstakli te njene lijepe namjere i djela, odlučili smo napraviti dječiji iftar za njene prijatelje. Bila je oduševljena idejom. Možda malo preoduševljena :) Na spisku zvanica je na početku bilo tridesetero djece. S obzirom da bi nam za toliko djece trebalo dvorište, koje nemamo, morali smo smanjiti broj zvanica. Na kraju je bilo četrnaestero djece i ona je bila presretna. Ponudila je i noćenje :).
Želimo vam dati ideju da sa svojom djecom uradite ovo dobro djelo. Prvo-zato što ćete djecu obradovati druženjem, a drugo-jer ćete djeci pokazati koliko je ramazan lijep. Zato, slobodno primjenite našu ideju.
Kao i uvijek, jelovnik smo pravile tako da smo obratile pažnju da većina hrane bude zdrava. Nas dvije smo ga zajedno sastavile.


Kao i svaki iftar, morala je tu biti supica, salata, glavno jelo i slatkiši. Sve smo to stavile na spisak, a dodale smo i crvenu limunadu. Limunadu smo napravile kao i obično. A onda smo izblendale zaleđene maline s vodom i nasule u limunadu, izmiješale i servirale. Drago nam je da se djeci svidjela. Iako je bilo i prosipanja...prosut sok...prosut još jedan...prosut četvrti sok... :D
Malo nam je nana priskočila sa donacijom sladoleda, što nismo odbile. To je bila jedina nezdrava stvar na iftaru, ali je od srca, pa smo je i mi primile srcu.
Na početku je dobila super poklone - cvijeće. Nema ljepšeg poklona.


Kada su se svi gosti skupili, uskoro je bilo vrijeme za iftar. Nije bilo lako skupiti ih za sofru, tako da je sljedeća fotorafija napravljena u djeliću sekunde kada smo to uspjeli, tik pred iftar, dok su gledali kada će puknuti top. 


Za Sirin je poseban način da učini dobro djelo podjela hurmi postačima. Kad god je moguće, ona će ugrabiti da to uradi.


Nakon iftara je došao zajednički namaz. Djeca su bila posebno oduševljena ovim zajedničkim činom pobožnosti. Oni znaju da ne moraju ni postiti, ni klanjati, ali ipak to žele, i to onako kako treba. Sirinin prijatelj od rođenja, Amir, je bio imam. Moram reći bolji od nekih odraslih :)

 

Poslije namaza su na programu bili zdravi slatkiši. Od samog jedenja slatkiša su napravili igru. Okretali su čačkalice, kao na logorskoj vatri i spremali sebi...pa ne znam baš šta. Kokice su bile logorska vatra. 


Nakon slatkiša, došlo je vrijeme za igru. Igrali su se frizerskog salona. Doduše, dječaci su bili samo posmatrači i usput su jeli sladoled. 



Na kraju su jeli lubenicu i pričali priče.


 

Ah, da. Zaboravili smo vam napisati šta smo tačno pravili za klopanje. 
Pravili smo picu od integalnog brašna. Na nju smo stavili sos-paradjz koji smo mi pravili, komadiće pilećeg mesa i izrendanu mrkvu. Posuli smo sa malo sira livade i posolili začinskom solju.
Salata je bila cherry paradajz i krastavac na štapićima.
Imali smo i pileću supicu, a Amir je rekao da mu je supica najbolja. 



Slatkiši su se svidjeli djeci. I da nije bilo sladoleda, prošli bismo. Pravili smo banane :). Polovice banane smo stavili na drvene štapiće. Premazale smo ih smjesom od kokosovog ulja, gorkog kakaoa i meda. Posuli smo ukrasnim zvjezdicama i susamom. 


Možda vam je strašno kad vidite hranu za djecu na čačkalicama. Nama nije, jer smo se dogovorili da ćemo paziti sa štapićima, da ne bi bilo nezgoda, a djeci je bilo jako primamljivo. Doduše, svi osim jednog su bili stariji od četiri godine, pa ako preuzmete našu ideju, imajte to na umu. Salata je začas pojedena, upravo zato što je bila na štapićima, kao i slatkiš.
Imali smo još mnogo ideja, ali nismo htjele pretjerivati. Sve smo napravile skromno, ali na neobičan način. A neke nove ideje možete očekivati nekad u budućnosti.
Na kraju je Sirin dobila kompliment: "Sirin, ovo je najbolji iftar na svijetu!"
Primijetićete fleke po odjeći, prosute sokove, razbacanu kuću, umorne noge, ali ovakva izjava će vam reći da je vrijedilo svake minute.









subota, 26. rujna 2015.

Izlet u Vukov Konak

Izlet u mjesto strašnog naziva je bio sve, ali ne strašan.
Opijena čistim zrakom, prirodom i lijepim druženjem, odmah sam sjela pisati, dok je mozak bistar i dok nije krenula nova radna sedmica. 
Grupa nas smo se organizovali i ovaj put smo odlučili otići na neko novo lijepo mjesto u našoj predivnoj BiH. 
Negdje nekad sam naletjela na stranicu Vukov Konak. Nazvala, naručila hranu, dogovorila dolazak iako ne znam gdje idemo, otišli i oduševili se. 
Priča porodice koja je napravila ovo divno mjesto je vrlo interesantna. O njima možete čitati ovdje. Osim Jasmina i Nepu, upoznali smo jednog momka iz USA, jednog iz Slovenije i djevojku iz Finske, koji su u potrazi za ljepotama raznih zemalja i borave i volontiraju u Vukovom Konaku. Sa nama je bila nova prijateljica iz Malezije, tako da smo imali internacionalno druženje.
Prijateljic iz Malezije, Wardah, piše svoju drugu knjigu i putuje po svijetu u potrazi za inspiracijom. Kaže da joj je ovo najljepši Bajram koji je provela izvan svoje zemlje, a ovaj doživljaj je imao udjela u tome. 
Prvo, sam put do Vukovog Konaka je kroz očuvanu prirodu, sa vjevericama koje prelijeću preko ceste, stadima ovaca, livadama iscvjetalih kaćuna, predivnim pogledom na Sarajevo i čistim zrakom. 
Kada dođete do odredišta, dočeka vas slatki haski koji dođe da vas upozna, a zatim i volonteri i vlasnici ovog mjesta. Sve je napravljeno od drveta. Družite se sa macama, kozom, magarcem. Naša ćerka je dobila macu na poklon. Kuha se na drva, "restoran" je opremljen tradicionalnim detaljima i kaminom, a hrana je jednostavna, ali preukusna. 
Povrće, teleći kotleti, heljdini uštipci sa sirom, kajmakom, ajvarom i crvenim paprikama, čorba od tikve, kljukuša sa tikvicama...ako ne odete, ne znate šta propuštate. 
Sad ću vas prepustiti da ovaj tekst doživite kroz fotografije...


Put kroz šumu...


...kroz selo...


...na ulasku na imanje...


...uživaju mali i veliki...


...jadne mace :)...


...druženje...


...radoznala koza...


...nezainteresovani čuvar :)...


...čorba od tikve...


...loženje kamina koji baš i ne grije, ali je super za slikanje :)...


...i slikanje...


...ništa ne fotkaj, jedemo...



...mala biblioteka i knjiga o nordijskoj kuhinji, meni jedna od omiljenih...


...pisanje posvete za Wardinu knjigu (posvetu smo svi ponaosob napisali)...


...Nepu sa djevojčiama, preslatkim i prirodnim...


...pogled na grad...


...i selfie s pogledom na grad...